On je DRUGA TITA ISKLJUČIO SA APARATA: Doktor Lalević prije njegove smrti otkrio posljednje detalje o druženju sa Josipom Brozom

Doktor Predrag Lalević, hirurg i anesteziolog koji je 16 godina s predsjednikom SFRJ Josipom Brozom bio na 106 putovanja u inostranstvu i koji je 4. maja 1980, isključio sa aparata doživotnog predsjednika Jugoslavije, preminuo je u Beogradu u 92. godini života. Tito je umro 4. maja 1980. godine u 15.05 sati, a na respiratoru je bio posljednjih 68 dana života. Hranu je dobijao infuzijom. Dr. Predrag Lalević skinuo ga je s aparata koji su ga držali na životu.

– Ni u šali se ne može reći da sam ga ja ubio. Deset minuta prije toga bio je mrtav. Nije mu bilo spasa. Ja sam ga skinuo sa aparata koji su ga držali na životu – rekao je ranije za dr. Predrag Lalević.

– Mozak mu je bio živ i to je bilo medicinsko opravdanje zašto ga sve do tad nisam skinuo s respiratora – rekao je. Međutim, to nije bio jedini razlog.

– Državnom vrhu važan je ne samo svaki dan, već i svaki sat – kazao je Titovom lekaru Stane Dolenc, moćni šef policije i čovjek kojeg su mnogi videli kao Titovog naslednika.

U to vrijeme politička situacija bila je teška i komplicirana. Trajala je borba za vlast. Dolenc, jedan od najuticajnijih ljudi u jugoslovenskoj politici tokom sedamdesetih i osamdesetih godina, u pozadini je stvarao atmosferu straha. Dok je Tito još bio u životu, proširio je glasine kako iz Bugarske, u tri kolone, ruski tenkovi izbijaju na bugarsko-jugoslovensku granicu.

Kako je Tito reagovao kad je saznao da bi mu amputacija produžila život, Lalević kaže:

– Čim smo stigli u Ljubljanu, otišli smo pravo u Klinički centar i napravili snimke arterija na lijevoj nozi, a zatim otišli na Brdo kod Kranja. Pošto je situacija na arterijama bila loša, predložili smo predsjedniku operaciju što je on odbio. Mi smo tada pozvali na konsultacije profesore iz SAD-a i Knjazova iz Moskve. Oni su predložili operaciju, tj. amputaciju, a ako on ne pristane na to, ostavio nam je jednu protezu za premošćivanje krvnog suda, s malim izgledima na uspjeh. Kako je on uporno odbijao amputaciju, pokušali smo da napravimo premošćenje protezom. Ova operacija, kao što se i očekivalo, nije uspjela, a on je i dalje odbijao amputaciju. Tek kad je vidio svoju potkolenicu koja je bila plava s velikim plikovima na koži, rekao je ‘radite što treba’ – prisetio se doktor Lalević.

– Operacija je protekla bez incidenata i on je počeo da prima posjete na intenzivnoj njezi. Posjetili su ga i sinovi Žarko i Miša. Već smo razmišljali o odlasku na Brdo kod Kranja kada su počele komplikacije. Najprije s bubrezima, a zatim i druge. Predsjednik je bio na respiratoru punih 68 dana. Predviđati koliko je još mogao da živi da je odmah urađena amputacija bila bi čista špekulacija. Tema smrti nikada nije spominjana u razgovorima, osim što je on, odbijajući operaciju rekao: ‘Ja dole, pokazujući prstom na dole, idem samo u jednom komadu’ – ispričao je Lalević te dodao kako se Tito često šalio sa članovima ljekarskog konzilijuma i osobljem.

Tito je prije smrti jeo hranu za astronaute NASA, koju su mu dopremali iz Hjustona. Jože Oseli, Titov batler, poznati slovenski kuhar, uz Tita je proveo posljednjih sedam godina njegovog života. Za njegovu ishranu brinuo se sve do smrti.

– Teško nam je bilo gledati kako kopni. Bila je to velika tragedija. Mi smo bili uz njega do kraja. Pustili su nas da ga ispratimo kad su ga vozili na patologiju – opisao nam je jednom prilikom posljednje Titove trenutke njegov kuhar i batler Jože Oseli (69).

Posljednji put u životu Tito se obratio upravo svom batleru Oseliju. Bio se nakratko probudio iz kome. U sobi su bili i ljekar te medicinska sestra. Tito je pokušao da izgovori pet-šest riječi, međutim nije govorio razgovetno jer nije imao zubnu protezu. Nakon toga opet je pao u komu. Dva sata kasnije je umro.

Novi.ba